Stope na Bonofestu 2011. u Vukovaru
Nedjelja, 08 Svibanj 2011 01:00
1 IMG_2278 IMG_2316 IMG_2318 IMG_2329 IMG_2332 IMG_2335 IMG_2338 IMG_2342 IMG_2346 IMG_2347 IMG_2348 IMG_2352 IMG_2357 IMG_2359 IMG_2363 IMG_2364 IMG_2365 IMG_2369 IMG_2372 IMG_2373 IMG_2376 IMG_2378 IMG_2380 IMG_2382 IMG_2384 IMG_2386 IMG_2389 IMG_2398 IMG_2404 IMG_2408 IMG_2410 IMG_2416 IMG_2419 IMG_2422 IMG_2435 IMG_2436 IMG_2439 IMG_2440 IMG_2442 IMG_2444 IMG_2448 IMG_2453 IMG_2464 IMG_2485 IMG_2494 IMG_2499 IMG_2500 IMG_2511 IMG_2513 IMG_2514 IMG_2516 IMG_2517 IMG_2519 IMG_2524 IMG_2527 IMG_2529 IMG_2532 IMG_2537 IMG_2542 IMG_2549 IMG_2553

Stope ponovo na Bonofestu 2011. u Vukovaru

 

Po drugi put otisnule smo se sa svoga otoka do Vukovara gdje se 6. i 7. svibnja 2011. u crkvi Sv. Filipa i Jakova održao šesti po redu Bonofest, festival duhovne glazbe za mlade. Prvu večer poslušali smo razne izvođače, a mi smo sudjelovale na drugoj festivalskoj večeri. Pjevale smo pjesmu Zauvijek ljubi me koju je napisala Ana Žuvela, naša članica. Festival nije bio natjecateljskog karaktera nego revijalnog te smo uz opuštenu atmosferu uživale u ljepoti zajedništva i druženja. Posjetile smo znamenita i sveta mjesta Vukovara moleći se za sve one koji su prošli svoju kalvariju za Vukovar. Uvijek nas iznova potresu ova mjesta te poželimo da se ona nikada ne zaborave i ostanu trajno sačuvana u našem srcu i svih generacija iza nas. Voliti Vukovar znači voliti svoju domovinu.

Upoznale smo i susrele mnogo novih osoba, a svoje misli obogatili smo i ponekim stihovima koje je napisao Siniša Glavašević te ih želimo podijeliti s vama: Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah?Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još malo mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac-netko je jednostavno sve ukrao, jer, kako objasniti da ni sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad-to ste vi. 

Mnogih, nažalost, nema među nama, a oni koji su preživjeli ove strahote neka nam budu izvor i poticaj obnavljanja ljubavi prema našoj domovini.

Zahvalna srca pamtit ćemo ove događaje, a posebno želimo zahvaliti svim našim dobročiniteljima koji su se i ovaj put iskazali i omogućili nam ovo putovanje: naša župa Svih svetih, Općina Blato, Srednja škola Blato, Radež d.d., Ljekarna Blato, Vodovod d.o.o., Konstruktor hotina d.o.o., Autotrans Rijeka.

 

s. Danijela Škoro